..Slavomir Mrožek
Srpsko narodno pozorište
..POLICIJA ILI ČEMU SVE OVO - komedija
 

Prevodilac
Petar Vujičić
Adaptacija teksta
Petar Jovanović, Branko Dimitrijević
Reditelj
PETAR JOVANOVIĆ
Dramaturg
BRANKO DIMITRIJEVIĆ
Asistent reditelja i izbor muzike
BEBA BALAŠEVIĆ
Dizajn predstave
LUKA KULIĆ, VANjA TODORIĆ,
  ALEKSANDAR STOJŠIĆ
Supervizor kostima
SNEŽANA HORVAT
Inspicijent
Mirjana Radovanov
Sufler
Milica Đukić-Rađenović
Majstor svetla
Miroslav Čeman
Majstor tona
Dušan Jovanović

Predstava traje sat i petnaest minuta
Premijera: 14. maj 2008, Kamerna scena
 
   
F O T O
 
 
 
 
   
U L O G E
 
Šef policije
Radoje Čupić
General
Miroslav Fabri
Zatvorenik
Nebojša Savić
Provokator
Nenad Pećinar
Ambasadorka
Aleksandra Pleskonjić-Ilić
Žena provokatora
Jovana Balašević
Policajac
Bogdan Trifunović
 
   
SLAVOMIR MROŽEK
O AUTORU
 
  Rođen 1930, blizu Krakova. Mrožek je još aktivan pisac. U drugoj polovini 20. veka bio je najizvođeniji poljski dramski pisac u svetu. Počeo da se bavi pisanjem kad mu je bilo 20 godina. Karijeru je zapravo započeo kao karikaturista, novinar i pisac kratkih priča. Tri godine je radio kao pozorišni kritičar. Prva drama koju je napisao je POLICIJA, godine 1958. Napustio je Poljsku 1963, kad se nije vratio s putovanja po Italiji. Ostao je u inostranstvu 30 godina, uglavnom u Francuskoj i u Meksiku, ali se posle vratio u rodnu zemlju. TANGO je pvi komad koji je napisao van Poljske. Komediju AMBASADOR napisao je negde 1980-ih. Kad su ga pitali koji je dramski pisac na njega najviše uticao, odgovorio je da je to bio Aleksandar Ostrovski. Poput Beketa, Mrožek ne voli publicitet, a i kad odgovara na pitanja novinara čini to uglavnom u polušaljivom tonu.
 
   
PERVERZNjAK
REČ AUTORA
 
  Pročulo se da u našem gradskom parku hara nekakav perverznjak. Po mraku prilazi prolazniku i brzo mu daje petsto zlota i brzo nestaje.
Prva žrtva je bio naš Knjigovođa. Došao u kafanu bled kao kreč, držeći u ruci novu novcijatu petstotku. Ispričao šta mu se dogodilo, zatim nam svima naručio piće, da bi se smirio.
Vest o ovom događaju munjevito se proširila, izazvavši razumljivo uzbuđenje. Posebno su se uznemirili roditelji. Pribojavali se da će perverznjakovi podvizi uticati demorališuće na omladinu, odnosno da će pružati loš primer. Tajanstvena ličnost nazvana je »čudovište sa štrafte«.
Park je po strani, neosvetljen, i odavno se očekivalo da se u njemu dogodi nekakva svinjarija. I pored toga odlučili smo da rizikujemo i prekosutra tamo prošetamo. Uostalom, nisam ni kukavica.
Noć je bila tamna, ali sam već na kapiji shvatio da po parku šetaju gomile. Vidi se da je narod hrabar, samo da nas onaj perverznjak ne prepadne. U stvari, onaj gad se prepao i premda sam šetao tamo-amo, od njega ni traga ni glasa.
»Pričekaj, huljo«, pomislih. »Imam vremena, ostaću dok drugi ne odu, a onda ću ti pokazati«.
Tek oko ponoći ostadoh sam u parku. Zima, kišica sipi, jesenja noć, prava atmosfera za perverznjaka. Postade mi neprijatno.
Konačno ugledah: nekakvo biće izlazi iz žbunja i prilazi mi.
- Hoćete li petsto zlota? - pita.
- Važi - rekoh - prepuštam se nasilju.
- I ja bih - reče na to on. - Dajte pet soma i idite.
Vidim, pristojan, normalan čovek, u kačketu, nikakav perverznjak. Uze mi samo osamdeset dve zlote i trideset groša, jer više nisam imao.
Ali, ne žalim svoj gubitak. Najvažnije je da je društvo zdravo. Među nama nema perverznjaka.
(S poljskog prevela Biserka Rajčić)
 
   
REČ DRAMATURGA
 
  Predstava koju ćete videti nastala je adaptacijom dve komedije Slavomira Mrožeka: POLICIJA i AMBASADOR, uz korišćenje replika iz još nekoliko najpoznatijih dramskih dela istog autora. Ovo spajanje dve komedije logično je i prirodno, s obzirom da Mrožek manje više suptilno pokazuje da su svakom državnom aparatu neophodni unutrašnji i spoljni neprijatelj da bi lakše ubedio narod u neophodnost postojanja institucija (prevashodno tajne policije) koje postoje na papiru za dobrobit istog tog naroda. U praksi, kao što je opšte poznato, takve se institucije vrlo prirodno birokratizuju i često postaju same sebi svrha, a njihove aktivnosti se onda uglavnom svode na održavanje iluzije o neophodnosti svoga postojanja. Ako ta iluzija traje neko vreme, sami njeni tvorci počinju u nju da veruju, dajući tako odličan materijal piscima kao što su Mrožek ili Orvel. A divnu socio-psihološku analizu čitavog tog procesa dao je Erih From u delu IZA LANACA ILUZIJE (Behind the Chains of Illusion), godine 1980. Na početku, on citira jednog filosofa koji trenutno nije u modi: “Zahtev da se odreknemo iluzija o uslovima pod kojima živimo, je zahtev da se odreknemo životnih uslova kojima su neophodne iluzije.”
Branko DIMITRIJEVIĆ
 
   
PETAR JOVANOVIĆ
O REDITELjU
 
  Rođen je 1981. u Novom Sadu, gde je završio gimnaziju i upisao režiju na Akademiji umetnosti. Diplomirao dokumentarnim filmom Zemlja vajaje (2004) koji je prikazivan na brojnim domaćim i evropskim festivalima, na kojima je osvojio i više međunarodnih priznanja. Nakon završenih studija bavi se  pretežno dokumentarnim filmom, kao i muzičkim spotom... Godine 2006. upisuje doktorske studije iz oblasti filmologije na Akademiji umetnosti i sada ih privodi kraju. Predstava Policija ili Čemu sve ovo je njegov rediteljski debi u pozorištu.
 
   
REČ REDITELjA
 
  Ova predstava nastala je iz straha da se događaji koje u njoj predstavljamo ne pretvore u stvarnost... Još veći strah nas je obuzeo kada smo počeli da primećujemo da naša igra i nije u potpunosti plod imaginacije: sistemsko poizvođenje neprijatelja, upiranje prstom u izdajnika, stvaranje straha koji nas vodi u kolektivnu paranoju. Pronašli smo sebe uhvaćene u sopstvenu zamku nade u bolju budućnost. Preostalo nam je jedino da u ovom svetu, kontaminiranom lažima, verujemo u  pozorište. U pozorište koje po svojoj prirodi jeste iluzija, obmana, laž! Ali koje jedino ima moć da služeći se lažima govori iskreno... Preostala nam je, dakle, jedino nada u činjenicu da priroda uvek sačuva svedoka, te se trudimo da ostavimo bilo kakav trag koji bi jednog dana mogao biti dokazni materijal pred nekim (strašnim?) sudom...
Petar JOVANOVIĆ
 
Srpsko narodno pozorište 2008