..Mihovil Logar
Srpsko narodno pozorište
..POKONDIRENA TIKVA - komična opera, po istoimenoj komediji Jovana Sterije Popovića
 
PROJEKAT3
Omaž Jovanu Steriji Popoviću
Libreto napisao
Hugo Klajn
Adaptacija
Miodrag Milanović
Režija
GORDANA KAMENAROVIĆ
Klavirska pratnja
IRINA MITROVIĆ-LAZIĆ
Scenograf i kostimograf
MARINA SREMAC
Scenski pokret
IVICA KLEMENC
Video projekcija
DINA STIPIĆ
Muzički saradnik-sufler
MILANA CAP-ĆUJIĆ
Klavirski saradnici
Irina Mitrović-Lazić, Tamara Jovićević
Inspicijent
Tanja Cvijić
Dizajn svetla
Mladen Bukarica
Dizajn tona
Dušan Jovanović
Majstor svetla
Tihomir Boroja
Video bim
Đorđe Vernački
Događa se u sadašnjosti, prošlosti i budućnosti.
Predstava traje 1 sat i 30 minuta
Premijera: 31. maj 2006, Kamerna scena / prateći program 51. Sterijinog pozorja

Druga premijera: 6. jun 2006, Kamerna scena
 
   
P H O T O
 
 
 
 
   
U L O G E
 
Fema, bogata udovica
Marina Pavlović-Barać / Dubravka Filipović, k.g.
Evica, njena kći
Danijela Jovanović / Senka Nedeljković
Mitar, Femin brat
Branislav Vukasović
Ančica, služavka
Darija Olajoš-Čizmić
Jovan, šegrt
Branislav Stankov
Sara, čankoliza kod Feme
Violeta Srećković / Sanela Mitrović
Svetozar Ružičić
Miodrag Milanović
Vasilije
Branislav Cvijić
Duh majstora Pere čizmara
Voja Soldatović
Evicino dete iz sna
Olivera Mitrović
 
   
GORDANA KAMENAROVIĆ
O REDITELjU
 
  GORDANA KAMENAROVIĆ diplomirala je 1984. glumu na Dramskom odseku novosadske Akademije umetnosti, kod profesora Dejana Mijača i Dimitrija Đurkovića, od kada radi u Srpskom narodnom pozorištu. Pored uloga u predstavama matičnog pozorišta, igrala je na filmu, televiziji i radiju, kao i na scenama Sombora i Subotice, a sarađivala je i sa Akademskim pozorištem "Promena" i više nezavisnih pozorišnih trupa. Komična opera Pokondirena tikva Mihovila Logara je njena prva profesionalna režija.
 
   
OPANAK KAO SUDBINA?
REČ REDITELjA
 
  Fema je laka meta. Odrastali smo smejući se njenim ludostima i učili su nas kako u životu treba biti skroman, a ne težiti za onim što nam ne pripada. Ipak, ako malo zastanemo i pažljivije pročitamo Sterijin tekst, upoznaćemo ženu, još mladu, konačno oslobođenu okova braka punog nasilja, ženu koja želi da poleti i izdigne se iznad blata u kome se do tada gušila, a za sebe i svoju ćerku želi samo jedno - bolji život.
Nažalost, u nespretnom pokušaju da se domogne tog boljeg života, obraća se dvoma šarlatanima, koji je, na svima očigledan način, vode u sramotu. A u trenutku kad poveruje da joj se, po pvi put, ukazala prilika da upozna iskrenu ljubav, doživi potpuno poniženje. Tako njen san postaje noćna mora iz koje se budi sa poraznim saznanjem da ne može da pobegne od opanka kao sudbine. Ili, možda, ipak, ne mora da bude tako?...
Uverenje da postupci Sterijinih junaka i motivi koji ih pokreću, danas mogu da se tumače i na drugačiji način, koji meni, a nadam se i budućoj publici, donosi i nešto više od puke zabave, odličan libreto Huga Klajna i duhovita muzika Mihovila Logara, kao i podrška izvanrednog ansambla i saradnika, donose mi tiho pouzdanje da smo na dobrom putu da napravimo zanimljivu predstavu.
Ovo je pokušaj odbrane prava na san i nepristajanja na sudbinu određenu vaspitanjem, statusom i okruženjem. Feme su, prinoseći sopstveno dostojanstvo na žrtvu, uvek iznova dokazivale da život ne mora da prođe u pristajanju na udobnost poznatog zla, već da može da postane uzbudljiva avantura potrage za novim i boljim. A to što svaki pokušaj ne mora, nužno da donese očekivani napredak, ne znači da treba odustajati. Bar se nećemo kajati što nismo ni pokušali. Makar u snu.
Gordana KAMENAROVIĆ
 
   
IZVODI IZ KRITIKA
 
  Predstava je ostvarena u sigurnoj režijskoj postavci Gordane Kamenarović i u njoj je dosledno očuvana iskričavost i satirička oštrica Sterijinog teksta. U rediteljskoj vizuri Fema ipak nije ostala samo komični arhetip popapučenog opanka, već ovaj lik dobija drugačiju, dublju dimenziju žene koja uzalud teži boljem, lepšem životu, u tragičnom neskladu i sukobu sa uskogrudom sredinom. Ovakvu Femu, napirlitanu, smešnu, neumornu ali i dirljivu u nastojanjima da se izdigne iznad svoje priproste paorske okoline, vokalno upečatljivo i glumački suvereno, bogato iznijansirano i uverljivo ostvarila je mecosopran Marina Pavlović-Barać, ispoljivši pri tom napredan komički talenat. Podjednako uspešne i sugestivne bile su takođe i Danijela Jovanović u roli Evice, ostvarenoj u širokom izražajnom dijapazonu od komike do liričnosti, kao i maestralna Violeta Srećković, koja je tumačila ulogu čankolize Sare, pružajući pri tom vrcavu, duhovitu i zanosnu glumačku i pevačku kreaciju, koja je davala moćan dinamički impuls scenskoj radnji.
Borislav HLOŽAN, Dnevnik
 
Srpsko narodno pozorište 2006