| |
 |
|
P H O T O |
| |
|
|
NAGRADE |
 |
| |
| |
Ero s onoga svijeta - Godišnja nagradu SNP-a za najbolju opersku predstavu u sezoni 2002/2003. |
|
|
|
|
|
|
| |
|
|
|
O OPERI |
|
| |
| |
Rad na komponovanju opere Jakov Gotovac započeo je 10. oktobra 1932. godine i trajao je, u tri faze, do 8. maja 1935. Opera je ugledala svetlost dana 2. novembra 1935. u HNK u Zagrebu i ostala do danas najizvođenijim delom jugoslovenske muzičke literature.
Praizvedbu je dirigovao sam Gotovac i već tada osetio da je publika delo primila, a to su potvrdile i kasnije reprize. Kritika je dvojako reagovala. U Jutarnjem listu Lujo Šafranek Kavić je napisao: "Opet je jedan hrvatski kompozitor uzalud napisao jednu operu." Milan Katić u Novostima pisao je veoma pohvalno, a Stražičić u beogradskoj Pravdi ocenio je operu takođe vrlo pozitivno.
Zanimljivo je da je prva izvedba Ere izvan naše zemlje bila u Brnu, na češkom jeziku 1936. Opera je u Narodnom pozorištu u Beogradu premijerno izvedena 17. aprila 1937, a u Srpskom narodnom pozorištu u Novom Sadu 27. februara 1948. godine. |
|
|
|
 |
| |
|
|
Nenad Turkalj / DRAMATURŠKA ANALIZA |
O OPERI |
|
| |
| |
Ero s onoga svijeta Jakova Gotovca, na libreto Milana Begovića, najuspješnija je opera naroda i narodnosti Jugoslavije, djelo prevedeno na niz stranih jezika i igrano na više kontinenata, i svakako najviše izvođeno glazbeno-scensko djelo našeg autora u zemlji i svijetu. Kao djelo kulture jedne relativno male zemlje, opera Ero s onoga svijeta mogla je izboriti takav plasman samo zahvaljujući to svojim očigledno iznimnim vrijednostima. Pomogle su i okolnosti, budući da je Ero s onoga svijeta komična opera, a znademo da dobrih komičnih opera u svakom nacionalnom, pa i svjetskom fundusu imade neusporedivo manje od onih "ozbiljnih". No i pored tih okolnosti bitna je činjenica što je Ero s onoga svijeta veoma uspjela komična opera. Po svojim misaono-stilskim obilježjima, i pored nesumnjivih utjecaja talijanskog verizma (koji je prisutniji u ranijem Gotovčevu djelu, operi Morana), Ero s onoga svijeta ulazi u fundus posebno slavenskog opernog stvaralaštva i u njemu zauzima časno mjesto jedne od najboljih komičnih opera, pored takvih remek-djela kao što su Smetanina Prodana nevjesta, Soročinski sajam Musorgskog ili Vjenčanje u samostanu Prokofjeva.
/.../ Mnogi su skloni da visok plasman (govorim ovdje izričito o plasmanu, a ne o umjetničkoj vrijednosti) Gotovčeva Ere s onoga svijeta obrazlože prvenstveno vrijednošću libreta iz pera Milana Begovića. Vrijednost tog libreta je neosporna. Služeći se dramaturškom okosnicom jednog kazališnog teksta starog njemačkog pjesnika-postolara Hansa Sachsa, Begović ga je povezao s likom dovitljivca iz narodne pošurice, i radnju libreta oblikovao svojim golemim dramaturškim iskustvom i pjesničkom umješnošću. Radi se, dakako, ne samo o sadržaju teksta nego i zapletu radnje, dakle o posve kazališnom vidu oblikovanja libreta, kojemu još uvijek, u velikoj mjeri, osnovnim šarmom ostaje sočni narodni jezik, pun doskočica i narodskih lirskih metafora, pretočen u izvanredno tečne stihove, veoma podatne glazbenom nadograđivanju.
/.../ Ističući takve prednosti Begovićeva libreta, moram odmah upozoriti i na činjenicu da ni takav libreto ne bi došao do izražaja, da ga kongenijalno ne sintetizira glazba, u dramaturškom pogledu jednako zrela, pronicljiva i duhovita. Prema tome sva prozivanja Begovićeva libreta u stvari su i priznanje skladatelju Gotovcu, njegovu daru scenskog zapažanja kojim likove, situacije i ambijent glazbeno domišlja do upečatljivosti, zahvaljujući kojoj (za razliku mnogih drugih, i poznatijih opernih djela) Ero s onoga svijeta živi danas intenzivnije nego u doba svoje praizvedbe. |
|
|
|
|
| |
|
|
|
SINOPSIS |
|
| |
| |
| Prvi čin - Na gumnu bogatog seljaka Marka, devojke komušaju kukuruz i pevaju. Tužna je samo gazda-Markova kći Đula: majka joj je umrla a maćeha za nju ne mari. Đulin glas probudi Miću, momka koga niko ne poznaje, i dok žene teše Đulu, pa ponovo prihvate pesmu, on sklizne sa velikog plasta, na kome je, neprimećen, ležao, - kao da je s neba pao! Sujeverne žene mu i poveruju kada kaže: Ja sam Ero sa onoga svijeta! - pa rasprede priču o onom životu, tamo gore, i isporučuje pozdrave pokojnika. Izlazi Doma, Đulina maćeha, i grdi ih što ne rade, ali je Mića, prevarom, vrati u kuhinju, pa, ostavši nasamo sa Đulom, izjavi devojci da joj ga je njezina pokojna mati odabrala za muža. I dok se oni dogovaraju kako da privole Marka da pristane na njihov brak, naiđe sam gazda i goni Miću, odbivši da primi jednog odrpanca na konak. No, i Doma je čula za mladića sa onoga sveta, pa, kada Marko ode, ispituje Eru o svome pokojnom Matiji; a kada začuje da joj prvi muž prebacuje što se preudala a za dušu mu nikad ništa ne daruje, da je, uz to, i praznog džepa, ona, u griži savesti, uruči Eri punu čarapu dukata, pokojniku da se nađe, i tobožnji Ero veselo odlazi. Samo, kada Marko sazna za dukate, on odmah pokupi momke i da se u poteru za Mićom. |
 |
|
|
|
|
| Drugi čin - U mlinu. Sima, mlinar, melje i veselo peva sve dok ne navale žene: svakoj se žuri, i on ne zna kako da im ugodi; a kada se pojavi Doma sa Đulom i traži da joj se samelje preko reda, izbije svađa. Đula pokušava da smiri maćehu, ali se ova okomi na nju, pa besno ode. Devojka se vajka na svoju zlu kob; Sima je teši, i ona odlazi sa ženama. No, evo Miće, bežeći pred poterom. Sima se sklanja, a mladić se prerušava u mlinskog pomoćnika i u najvećoj buci dočekuje poteru: jeste, video je lupeža kako je maločas zamakao u planinu! Ovi ostave konje i nastave gonjenje pešice. Vraća se Đula i on joj, na njeno prebacivanje što je uzeo dukate, kaže da je to samo šala, i nagovori je da pođe sa njim. Oni odu na gazda-Markovom konju. Dolazi Sima, a odmah zatim i Marko sa poterom, pa izgrdi mlinara zato što ih je njegov pomoćnik nasamario. No, dok se Sima brani, naiđe jedno čobanče i ispriča kako je Mića pobegao sa Đulom, na gazdinom konju... Konačno, Sima ostaje opet sam. |
|
|
|
|
|
| Treći čin - Na vašaru; gužva, vika, veselje. Nailaze Marko i Doma: svađaju se pošto joj muž na daje pare da nešto pazari i ona, sva besna, odlazi. Mlinar Sima prilazi Marku i priča mu da se Đula, u stvari, udala za bogatog mladića iz susednog sela, i da sretno žive; Đula čezne za ocem, ali Mića neće da dođe dok ga Marko ne pozove. Ovaj to i učini, a kada se Mića i Đula, svečano obučeni, pojave, narod ih radosno dočeka. I sve se razjašnjava: po majčinom savetu, Mića je, preobučen u siromaška, tražio sebi devojku, jer koja ga takvog zavoli, ta će mu biti dobra žena. I on je, evo, voljan da vrati konja i dukate, ali traži blagoslov. Marko to rado učini, pa počinje opšte veselje, koje se završava velikim kolom. |
|
|
|
|
|
|
 "uvecaj sliku")
 "uvecaj sliku")
 "uvecaj sliku")
 "uvecaj sliku")
 "uvecaj sliku")
 "uvecaj sliku")
 "uvecaj sliku")
 "uvecaj sliku")
 "uvecaj sliku")
